Prenosim deo jednog zanimljivog poslovnog članka Vanje Došen, članka objavljenog u hrvatskom listu Jutarnji. Smatram da je zanimljiv i poučan, zatim da svako ko veruje da ima ono što je potrebno za uspeh slobodnog strelca, treba u takvom pristupu poslu da se okuša. Vreme je za najavljeni poslovni članak…

Ne želim sigurnost stalnog posla?

Dok većina Hrvata kada čuje riječ uspjeh isključivo pomišlja na stalni radni odnos, fiksnu mjesečnu plaću, broj radnih dana plaćenog godišnjeg odmora, podmireno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, postoje i oni koji ni po koju cijenu ne žele biti dio kolektiva, imati jednog šefa, gledati uvijek iste kolege, sjediti uvijek na istom mjestu…

Oni su freelanceri ili, kako bismo to mogli slobodno prevesti, slobodnjaci, koji se ne žele vezati za jednu kompaniju i jednog poslodavca. Oni samo žele biti svoji šefovi, sami birati projekte na kojima će raditi, sami određivati svoju vrijednost, sami kupiti plodove svoga rada, ali i sami snositi odgovornost za eventualne pogreške.

Ranko Vučinić

Preumoran od brojnog svega-nečega-ničega odlučio sam otići iz velike kompanije i u potpunosti, ili u većem dijelu, upravljanje trenucima uzeti u svoje ruke. Odlučio sam osobno birati poslove i klijente, imati svoju visinu honorara, koju zasnivam na onome koliko vrijedim i koliko mogu. Odlučio sam osobno uvjeriti klijenta i objasniti mu zašto je eventualno moj put k rješenju kvalitetniji i uspješniji i imam osobno pravo direktno nazvati klijenta ili napisati mu jasan e-mail zašto eventualno ne bih želio da više surađujemo. Projekte više doživljavam kao dio svoje priče, odnosno ja se više osjećam dijelom nje, jer nema onih nekoliko uredskih i korporativnih stepenica koje je potrebno prijeći između mene i klijenta, već je komunikacija izravna, otvorena, doista iskrena.

Tako priča Ranko Vučinić, jedan od najpoznatijih i najtraženijih zagrebačkih stručnjaka za PR, koji nam kroz svoju priču najbolje pruža uvid u razliku između stalno zaposlenog radnika i slobodnjaka te nam otkriva svoj put od jednog do drugog.

Želja za nečim više

Naime, Ranko je donedavno također bio dio kolektiva. Radio je za GREY grupaciju, jednu od najuspješnijih marketinških agencija u svijetu. Tamo je počeo kao pomoćnik kreativnog direktora, no malo-pomalo došao je do vrlo cijenjene i bez sumnje dobro plaćene pozicije direktora odjela za odnose s javnošću.

No, jednog dana, nakon niza realiziranih projekata za više od 80-ak raznih domaćih i međunarodnih klijenata, odlučio je svoju karijeru i život u potpunosti uzeti u svoje ruke.

Obavljao sam poslove i projekte diljem svijeta, a zajedno sa svojim timom ispunjavao sam ponekad i nevjerojatne želje klijenata. No, u jednom trenutku shvatio sam da to više nije ono što me raduje i da mogu više, ali zbog nekih drugih, bližih ili daljih suradnika ili klijenata, stojim ili kaskam na mjestu.

Umor od monotonije – Rankova priča

Umorio sam se od načina na koji kompanije funkcioniraju. Poželio sam spakirati kofer i s blackberryem otputovati na nekoliko dana i otamo završiti projekt, a ne sjediti u uredu i odrađivati projekt u tom definiranom prostoru. Poželio sam suradnike u potpunosti birati sam, a ne da oni dolaze po protokolu jer su, eto, tu zaposleni, pa koristi ono što imaš ili uradi sam. U jednom trenutku jednostavno dođe vrijeme da kažete dosta ili da se nastavite koprcati u premalom akvariju. Ja sam rekao dosta. Istina, s dozom straha, ali shvatio sam da posla uvijek negdje mora biti i da imam što ponuditi na tržištu. Nakon pet i pol godina pomalo umoran od neprestane borbe otišao sam iz agencije i ušao u novu, još veću borbu.

Naravno da se teže odlučiti biti freelance jer puno toga stavljaš na led. Postoji mogućnost da kao slobodnjak ne nađeš dovoljno posla i ne zaradiš dovoljno. Brojni se problemi i pitanja vrte u glavi kada odlučiš krenuti u slobodnu priču. Zdravstveno i mirovinsko osiguranje, egzistencija, ured ili ne-ured, rad kod kuće, radno vrijeme. Ranije mi je tvrtka osigurala mjesečna primanja i davanja uz određenu socijalnu sigurnost, ured i sredstva potrebna za rad, te klijente. No, freelance mi omogućuje da sam biram klijenta, da više vremena odvojim za sebe i da nerijetko zaradim više. I kao freelance imam nekoliko izvrsnih suradnika koji mi svojom kreativnošću pomažu da projekt uspije. Tu je i organizacija posla i na neki način disanje punim plućima i pilates cijelog mozga jer ne strepim hoću li kasniti s poslom zbog svog kolege iz drugog odjela.

Vučinić odbija stalne poslove

Konačno, kao slobodnjak više strepiš da budeš još bolji i kvalitetniji, i da klijenti zamijete te tvoje kvalitete. Samim tim pokušavaš više učiti, tražiti nove načine poslovanja i realizacije zadataka, puno više pratiš stvari oko sebe.

I dalje se budim rano ujutro, iako imam tu slobodu da ostanem dulje spavati, i dalje sam dostupan u gotovo svakom trenutku te i dalje znam zapeti i noću do kasno tipkati i nerijetko strepiti hoće li nešto završiti onako kako smo planirali. Imam više vremena za prošetati psa, družiti se s prijateljima.

Nakon odlaska iz GRAY-a imao sam brojne ponude, ali sam odlučio ustrajati u samostalnosti. Istina, ostavljam mogućnost, ako se pojavi neka neodoljiva ponuda, da je prihvatim, ali za sada sam ovako više nego sretan.

Projekti

Ovog ljeta su Rankovi projekti uključivali europsku premijeru redizajniranih STARTAsica u Firenzi, svjetsku u Barceloni i regionalnu u Zagrebu, potom LIBERTAS Film Festival u Dubrovniku, THE GARDEN festival u Zadru, te brojne druge.